Tovilo? Plovilo!

Skandali, tračevi, nasilje, kriminal, pljačka, priče o kvazi-zvijezdama, Simoni i Anti, Big brotheru, bulimijama, Dikanovim ljubavnicama i kojekakvim dernecima – to su teme koje dominiraju naslovnicama hrvatskih medija. Ozbiljnijim pričama, vrhunskim dostignućima i uspjesima nema mjesta. Žutilom se pokušava prodati novine, ali ni to mnoge izdavače neće i ne može spasiti od totalnoga kraha. Sva sreća, reklo bi se, što barem u Njemačkoj još ima serioznih listova koji, poput Frankfurter Allgemeine Zeitung, ne bježe sa svoje linije i nisu spremni narušavati ugled mizernim pričicama o pinti i panti. Prostor najuglednijeg njemačkog dnevnika ovaj je tjedan bio otvoren i Hrvatima. Gle čuda, u pitanju nisu bili uspjesi i dostignuća Nives Celzijus ili Davorke Tovilo, nego znanstveni projekt sveučilišta u Rijeci i tvrtke Hidro Force.
O čemu se radi? Poznato je da Njemačka u idućih deset godina želi povećati udio obnovljivih energija u produkciji struje sa 17 na najmanje 30 posto. Pri tome joj uzor može biti mala zagrebačka tvrtka Hidro Force kojoj je uspjelo proizvoditi jeftinu struju iz obnovljivih izvora energije, i to bez negativnog utjecaja na okoliš, bez bučnih pogona i bez ometanja jata ptica. Hidro Force, kako izvještava FAZ, za dobivanje energije koristi kinetsku energiju riječnih voda koje su, za razliku od vjetra ili solarne energije, neovisne o vremenskim prilikama.
U svjetskim okvirima udio hidroenergije u proizvodnji struje iznosi 17 posto. Pri tome se gotovo isključivo koriste rijeke, ali uz primjenu brana kako bi se energija pomoću turbina dovela do generatora struje. U suradnji s tehničkim fakultetom sveučilišta u Rijeci, gdje je ekipa predvođena profesorom Zoranom Mršom provela analizu, spomenuta hrvatska tvrtka Hidro Force kreirala je sustav koji je u mnogočemu nadmoćan sličnim projektima koji su do sada postojali u Americi. Hrvatski prototip se sastoji od modula koji su čeličnim žicama pričvršćeni na dnu rijeke, te sadrže posebne turbine. Minimalna dubina vode pri tome iznosi samo dva i pol metra, što znači da se može koristiti u 75 posto riječnih korita u cijelom svijetu. Moduli su dugački 16 metara, a široki 14 metara. Testiralo ih se, među ostalim, u Dravi. Hrvati su postavili šest modula u dva reda na prostoru od ukupno stotinjak metara. Veliki razmak između modula je potreban kako bi voda nakon prolaska kroz turbinu opet pridobila potrebnu brzinu toka. Prema podacima iz zagrebačke tvrtke, pod prigodnim uvjetima se mogu dobiti sustavi s kapacitetom od stotinu i više megavata.
Energija koju Hrvati na spomenuti način izvlače iz riječkih korita nije ovisna o vremenskim prilikama. Štoviše, sustavi su jeftini za održavanje. Jedino što je potrebno postaviti su posebne mreže koje sprječavaju oštećenje modula od većeg drvlja ili ostalih predmeta koji nekada plove rijekama. Hrvatska ekipa stručnjaka izračunala je dodatni dobitak energije za hidroelektrane Čakovec, Varaždin i Dubrava, u slučaju da ih se pojača naprednim turbinama, a rezultat iznosi čak 346 megavata. Već spomenuti projekt na Dravi mogao bi se realizirati do 2013. godine, a trebalo bi instalirati 662 ploveća modula. Ukupni troškovi bi iznosili oko 200 milijuna eura. Hidro Force je u Hrvatskoj zaštitio svoja plovila i sada kreće na inozemno tržište koje bi moglo itekako biti zainteresirano za inovativnu formu dobivanja energije. Naime, investicije u sustave solarne energije isplate se tek nakon 20 do 30 godina, vjetroelektrane nakon dvanaest, ali hrvatske instalacije riječnih turbina već nakon tri i pol godine vraćaju uloženi novac.
Hrvatska nedvojbeno ima sposobnih stručnjaka i znanstvenika. Ono što nedostaje je potpora javnosti, prezentiranje novih tehnologija, izuma i projekata na svakome razumljiv način i stavljanje jala i ljubomore ad acta. Na taj način se može napredovati, držati u korak s drugima i u jakoj konkurenciji globalizirane današnjice. Plovilo ili Tovilo? Inovacije ili sise? Serioznost ili trač? Opredjelite se sami.

PIŠE EDI ZELIĆ