Ekskluzivan intervju s Doris Pack: “Hrvatska ulazi najspremnija u EU”

Sa zastupnicom i izvjestiteljicom Europskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu, Doris Pack, razgovarali smo neposredno nakon što je u Limes Forumu pored Frankfurta primila nagradu „Zlatni cvit“ za posebne zasluge u promoviranju njemačko-hrvatskih odnosa. Pored aktualne tematike Haaškog suda, presude Anti Gotovini i izručenja Ratka Mladića u razgovoru s utjecajnom euro-parlamentarkom smo se dotakli i aktualne političke situacije u Hrvatskoj, skorašnjeg pristupa Europskoj uniji i nužno potrebnih strukturalnih reformi u Bosni i Hercegovini.

Gospođo Pack, mnogi Hrvati u Njemačkoj trenutno prosvjeduju zbog presude Haaškog suda protiv generala Gotovine i kvalifikacije Oluje kao zločinačkog pothvata. Kako Vi to komentirate?

Ako je pod vodstvom i zapovijedi Ante Gotovine došlo do ratnih zločina, onda to mora biti procesuirano, ali taj rat sam po sebi nije bio neopravdan. Bio je to rat kojega je bilo nužno voditi. Oluja je, ako hoćete, bila i svojevrsni hrvatski krik u pomoć nama svima. U Vanceovom mirovnom planu iz 1992. godine  stoji da se sve Hrvate prognane s trećine teritorija Republike Hrvatske mora vratiti njihovim kućama. Međutim, nitko se nije mogao vratiti. To znači da su Hrvati učinili ono na što su imali pravo. Problem leži često i u percepciji rata. Carla del Ponte je, naime, često govorila kako je rat sam po sebi već ratni zločin.

Nakon presude Gotovini vrlo brzo je došlo do uhićenja Ratka Mladića, a sada i do njegova izručenja Haaškom sudu. Možda i zbog toga da bi se smirile neke uzavrele strasti?

Radi se o dvije potpuno različite pozadine i dva različita kaznena djela. Ne može se poistovjećivati slučajeve Gotovine i Mladića. Mladić je brutalno stvorenje, čovjek koji se bez stida i bez ikakvog ljudskog osjeća poigravao sa svojim žrtvama. Dok je milovao djecu, u isto vrijeme je dao strijeljati njihove očeve i braću. Radi se o čovjeku kojemu je bio cilj etnički očistiti zemlju i to je činio svim sredstvima. Takvo nešto ne smije ostati nekažnjeno i takvo nešto se ne može oprostiti. Da je sada konačno pronađen, treba ocijeniti pozitivnim, premda polazim od pretpostavke da se uvijek znalo gdje se on nalazi i da su visoko pozicionirane osobe znale gdje se nalazio. Mladića su pronašli u trenutku koji je vrlo važan za Srbiju. Ipak, dobro je da je konačno uhićen i izručen.

Srpsko stanovništvo baš i nije oduševljeno Mladićevim izručenjem Haaškom sudu?

Izručenje Mladića na žalost neće promijeniti mišljenje ljudi u Srbiji.  Najmanje jedna trećina Srba negira zlodjela koja je počinio Mladić, negira se Srebrenica i tvrdi se da je Zapad sve te priče izmislio. Srpski političari godinama su propustili imenovati krivce i priznati krivnju kao što se to i očekuje od zemlje koja se želi priključiti Europskoj uniji. Naravno da sada očekujem i uhićenje Gorana Hadžića, jer je ono što je on činio u takozvanoj Republici Krajini bilo kriminalno i treba biti kažnjeno. Siguran sam da će doći vrijeme kada će se i to dogoditi.

Hrvatska je sada očito pred vratima EU-a. Da li je datum pristupa 2013. po Vama realan?

Mislim da je taj termin realan. Ako Vijeće ministara na ljeto potvrdi završni rezultat , onda sljedi faza ratifikacije u nacionalnim parlamentima, a to prema dosadašnjim iskustvima traje godinu do godinu i pol dana. Europski parlament će prihvatiti hrvatski pristup. A tog trenutka će zastupnici iz Hrvatskog sabora već biti prisutni u Europskom parlamentu kao promatrači kako bi se već prilagođavali europskim navikama.

Često se dobiva dojam da se samo priča o datumu za pristup, ali u biti nakon tog datuma tek počinje pravi posao?

Naravno da treba nastaviti raditi, dalje se razvijati i provoditi potrebne reforme. Ako pogledate kakva je situacija u drugim zemljama koje su pristupile EU, primjerice u Mađarskoj ili Poljskoj, onda se može reći da je došlo do jako pozitivnog razvoja. Tržišta će biti puno otvorenija, a primanje u društvo EU dovest će i do većeg samopouzdanja. Siguran sam da pristup Hrvatske neće imati samo simbolično značenje u regiji, nego će dati značajan impuls za susjedne zemlje u smislu provođenja potrebnih reformi. Težak je put do preuzimanja svih zakona i normi koje je EU izradila u zadnjim desetljećima. To jednostavno treba svoje vrijeme.

Preuzimanje i provođenje acquis communautaire-a sasvim su razlilčite stvari. Gdje se Hrvatska uistinu nalazi u ovom trenutku između ove dvije krajnosti?

Pack: Nakon pristupa u EU tek slijedi pravi posao

Ne treba se zavaravati i misliti da zajedničku pravnu stečevinu treba jednostavno odraditi i da je onda posao gotov. To je kriva pretpostavka. Nije samo važno prihvatiti zakone, nego ih treba i provesti u djelo. To se, primjerice u Bugarskoj i Rumunjskoj, uopće nije činilo. Hrvatska je morala proći kroz mnogo teži i zahtjevniji proces. Ali to je u biti samo u interesu Hrvatske, jer su se mnoge stvari provelo u stvarnost koje se u jednoj Bugarskoj ili Rumunjskoj tek moraju riješavati. Hrvatska ulazi puno zrelija u EU i zapravo će biti prva zemlja članica koja je premostila takve prepreke i jedan izuzetno ozbiljan benchmark.

Kako ocjenjujete aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj?

Jako je dobro što se na dnevnom redu nalaze slučajevi korupcije i njihova detaljna istraživanja. Kada jedna vlada ne suspreže od rezanja u vlastito meso, onda to zaslužuje poštovanje i zapravo je to pravi primjer za ostale zemlje. Zatečena sam događanjima oko bivšeg premijera Ive Sanadera  koji je puno toga učinio za Hrvatsku. Dao je Hrvatskoj drugo lice, pokazao je da je Hrvatska otvorena zemlja i pomogao je pridobiti političke poene za svoju zemlju. Grozno je da se sada mora suočavati s tako velikim optužbama. Nadam se da će to moći učiniti u poštenom sudskom procesu.

Sanaderova nasljednica Jadranka Kosor također je pod velikim pritiskom?

Imam veliki respekt prema njoj, jer je naslijedila teško breme. Svoj je zadatak, pak, izuzetno dobro riješila. Kosor nailazi na veliki respekt gdje god da dođe. Doživjela sam osobno kako je primljena kod kancelarke Angele Merkel. Ona ima jako težak posao, mora provesti reforme koje drugi nisu uspjeli ostvariti, a u isto vrijeme mora se nositi s bremenom teških optužbi za korupciju unutar vlastite stranke. U ovom trenutku ona to izdržava, ali ne mogu prognozirati hoće li zbog toga biti nagrađena od strane birača.

Fiksni datum pristupa Europskoj uniji sigurno bi joj dobro došao?

Ne mislim da će tema EU biti najvažnija tema u predizbornoj kampanji u Hrvatskoj. Hrvati imaju poseban način glasovanja, kažnjavanja ili obračunavanja s politikom. Međutim, rekla bih da je Kosor u mojim očima zaslužila još jedan mandat, jer je obavila posao Herkula, preuzela je Sanaderovo nasljedstvo i realizirala je reforme potrebne za pristup EU.

Kao izvjestiteljica Europskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu Vaše je težište rada preusmjereno na tu zemlju. Kako ocjenjujete trenutnu situaciju? Postoji li izlaz iz komplicirane situacije?

Izlaz se nalazi u tome da se političari trebaju koncentrirati na svoje dužnosti i početi raditi za mladu generaciju, na primjer stvarajući nova radna mjesta. Ali u ovom trenutku svi su uhvaćeni u nacionalističkom načinu razmišljanja i stječe se dojam da su rovovi između jednih i drugih postali sve dublji. To je u stvari velika šteta, jer građani nisu takvi. Političari su ti koji više misle na svoje položaje nego što ih je briga kako birači gledaju na njihov rad. Nisam zadovoljna načinom kojim je Lagumdžija postupio nakon što je, da tako kažemo, izišao kao pobjednik iz zadnjih izbora. Mislim da je njegov postupak doveo do toga da se i drugi ponašaju onako kako se to nije očekivalo od njih. Nezdrava je pojava da sada u institucijama Federacije BiH više nema Hrvata koji iza sebe imaju većinu glasova. To ne odgovara Daytonu.

Sporazum iz Daytona ionako više nije suvremen?

Već godinama upozoravam na to da je funkcioniranje Federacije nikakvo, ali za to nisu odgovorni političari, jer je aktualni poredak  stvoren u Washingtonu i preuzet u Daytonu. Nemoguće je imati u jednom takvom entitetu bezbroj općina, iznad toga deset kantona, pa vladu i na kraju državu. Tu nema nikavog napretka. Ako su za donošenje nekakve odluke potrebna četiri čovjeka, gdje su zapravo dovoljna dva, onda će se teško moći privući investicije. Ako u jednom kantonu većinu drži jedna politička opcija, a u općini je na vlasti druga opcija, onda dolazi do sukoba. Ukoliko je u Federaciji prisutna i treća opcija, onda je to izuzetno teška situacija. Zbog toga je u interesu države Bosne i Hercegovina da se trudi omogućiti Federaciji normalno funkcioniranje. Kad ja izjavim nešto u tom smislu, onda mi Hrvati predbacuju da sam protiv njih. Ali to nije točno. Ja bih, na primjer, najradije bila potpuno radikalna i ukinula bih sve kantone davajući selima i gradovima više utjecaja. O tome bi Federacija mogla donijeti samostalnu odluku. Hrvati u tom slučaju ne bi bili podređeni Bošnjacima nego bi se došlo do ravnoteže, a Daytonski sporazum bi vrijedio samo na federacijskoj razini. Ali to jenostavno nije provedivo.

Što je preduvjet za napredak Bosne i Hercegovine?

U Bosni i Hercegovini naravno mora početi borba protiv korupcije, kako u Republici Srpskoj, tako i u Federaciji. Radi se o pravom karcinomu koji odvraća strane investitore. Osim toga, pravni sustav mora profunkcionirati. Daytonski ustav mora biti potpuno prerađen, ako ništa onda samo zbog presude Suda za ljudska prava u slučaju Finci. Mnoge komplicirane procedure moraju biti pojednostavljene. Na žalost, ne vidim nikavih napora u tom smjeru.

Zašto?

Taj zadatak moraju riješiti odgovorni političari u Bosni i Hercegovini. Neovisna Venice komisija pri tome sigurno može biti od pomoći. Još jednom: EU ili međunarodna zajednica ne mogu zapovjediti takve promjene. Ako se prisjetimo da u Federaciji imamo 167 ministara koji sa svojim kabinetima i suradnicima troše 75 posto proračuna Federacije, onda je jasno da taj novac ne može biti upotrijebljen za stvaranja radnih mjesta i izgradnju obrazovnog sutava.

Da li zbog ovakve naoko bezizlazne situacije u Bosni i Hercegovini imaju pravo oni koji tvrde da je ta zemlja prava bačva baruta i da je pitanje vremena kada će opet izbiti neki sukobi?

Mislim da nisu u pravu. Aktualna situacija beskrajno paralizira građane i ne vidi se zapravo nikakva mogućnost ili perspektiva za boljitak. Političari konačno moraju odradtiti svoje domaće zadaće i investirati više u obrazovanje, infrastrukturu itd.  Nikome ne pomaže neprestano inzistiranje na nacionalnim pravima. Treći entitet nije rješenje. Ipak, želim reći da je po meni za suživot u Bosni i Hercegovini trebalo dozvoliti Hrvatima otvaranje vlastite televizijske postaje u Mostaru. U tom pogledu nije bilo dovoljno senzibilnosti.

Razgovarao Edi Zelić

Snimio Danijel Marijanović