Gospodine Izetbegoviću, obzirom da Hrvati već imaju neke podanički orijentirane političare koji se dodvoravaju i Vama i Dodiku, čemu se duboko protivimo i reagiramo, molimo Vas da ubuduće ne koristite i ne spominjete ime ponosnog hrvatskog naroda kako bi Vam služilo jedino za dnevno političke svrhe, a posebno to ne činite kada se javno prepucavate s Dodikom zbog svog vlastitog i interesa SDA. U takvom prepucavanju Vi nikako ne možete braniti interese Hrvata u BiH što uporno pokušavate kroz manipulacije predstaviti u medijima. Nažalost, osjetili smo to dobro, i kod Vas je teorija jedno praksa drugo.

Za razliku od Bošnjaka i Srba, mi Hrvati se nekad čak ne usudimo iznijeti ni stvarne činjenice da ne bismo njima uznemirili bilo susjede, bilo strance, bilo vlastite komunjare. Kao primjer, eto, navodimo vam „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH Željka Komšića koji kao i Vi gotovo svakodnevno priča o ravnopravnosti Hrvata u BiH dok u institucijama države, između ostalog, diplomatskim predstavništvima, RTV servisu i tako redom, ponižava, „šikanira“ i obezvrjeđuje te iste Hrvate. Hrvati vam služe samo kao moneta za potkusurivanje što mi iz Korektiva ne dopuštamo i zbog čega prosvjedujemo.

Kao član Predsjedništva, Izetbegović, ali i Komšić, koji je pametan koliko je i lijep, trebali bi znati za članak 8 federalnog Ustava (gdje se govori o Domu naroda) propisuje da će “Bošnjaci, Hrvati i Ostali iz svake županije biti birani od strane odgovarajućih zastupnika u županijskim skupštinama”. Isto načelo, naime da svaki konstitutivni narod bira svoje predstavnike, ugrađeno je i u Ustavu države BiH. To Vam govorimo da se podsjetite zašto tako hrabro „(ne)zastupate“ interese Hrvata.

OESS, pod vodstvom Amerikanca Roberta Barryja, a na prijedlog jednog od njegovih dužnosnika Kare Vollana, promijenio je pravila za izbor u Dom naroda Federacije BiH. Detalji o ovome, kao i o ustroju BiH kao cjeline, su gotovo nezamislivo složeni i opskurni. Uistinu samo je Međunarodna zajednica mogla izraditi tako nepristupačan i opskuran sustav poput onoga u BiH. Usprkos nepristupačnoj složenosti učinak promjena bio je odstupanje od ključnog načela za najmalobrojniju skupinu kao što su Hrvati – da Bošnjaci biraju bošnjačke kandidate, a Hrvati hrvatske u Dom naroda FBiH. To načelo je ugrađeno i u Ustavu BiH i u Ustavu Federacije BiH.

Dana 11. listopada 2000. godine, samo jedan mjesec prije općih parlamentarnih izbora, OESS je pod vodstvom Kare Vollana promijenio Pravila i Propise. Izmijenjenom odredbom, Bošnjaci mogu glasovati za hrvatske kandidate i obratno dok je ranije svaki konstitutivni narod glasovao samo za svoje predstavnike. Učinak ove promjene jednostavno omogućava da hrvatski predstavnici budu izabrani od strane stranke koje nemaju potporu hrvatskog biračkog tijela. Drugim riječima, glavni smisao Doma naroda FBiH – predstavljati kolektivna prava svakog konstitutivnog naroda, je poništen ovom mjerom. Dom naroda time postaje samo još jedna verzija Zastupničkog doma, kojeg bira cijela Federacija Bosne i Hercegovine. Promjene u pravilima načina na koji se biraju same županije također je značilo, potvrdili su Hrvati, da hrvatski političari mogu biti izabrani u visoka zakonodavna tijela bez da imaju stvarnu potporu biračkog tijela. Na taj način na funkcije mogu biti postavljeni podobni političari koji ne bi koristili ovlasti koje im je Ustav dao.

Treći entitet u Bosni i Hercegovini, zbog kojeg se Vi naježite, jedino je pravedno rješenje jer su Hrvati u lošem položaju u odnosu na druga dva konstitutivna naroda u BiH, Hrvati nemaju svoj nacionalni kanal na državnoj televiziji, a u Federaciji BiH česta su preglasavanja Bošnjaka nad Hrvatima u Domu naroda i Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Činjenica je da je u jednom dijelu BiH izvršeno etničko čišćenje, dok se u drugom dijelu različitim pritiscima i manipulacijama hrvatski narod dovodi u podređen položaj, što dovodi do iseljavanja Hrvata iz BiH. Krše se osnovna ljudska prava, a pri tome posebno nemogućnost korištenja hrvatskog jezika. Ukoliko dođe do uspostave hrvatske federalne jedinice, Hrvati Bosne i Hercegovine vratili bi se na poziciju političkog naroda bez kojega se ne bi mogle donositi odluke. Osim toga, imali bi svoju izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast, a prestalo bi sustavno nadglasavanje Hrvata na federalnoj razini. Time bi bilo omogućeno osnivanje javne televizije na hrvatskom jeziku, normalan razvoj gospodarstva, prestalo bi prelijevanje novca iz hrvatskih u bošnjačka područja, prestali bi i pritisci i na hrvatski jezik u prosvjeti i dr.

Po procjenama vrhunskih ekonomskih stručnjaka, za 13 godina (od 1995. do 2008.) u Federaciji Bosne i Hercegovine, Hrvati su izgubili 4,5 milijarde KM, odnosno uplatili su za taj iznos više u proračun Federacije BiH nego što je proračunom vraćeno na ta ista područja. Ogroman diskontinuitet hrvatske federalne jedinice jamstvo je bošnjačkim političarima da se Hrvati niti mogu, niti žele izdvajati iz Bosne i Hercegovine. Sve i da imaju takve namjere jednostavno nemaju kamo. Pripajanje Hrvatskoj nemoguće je, a još manje vlastita međunarodno priznata država.

Međutim, kmetsko-podanički mentalitet nalaže Hrvatskim trećerazrednim političarima oprez u smislu: “Ne bi’ se htio zamjeriti strancima!” U suprotnom bi mogao neki treći sekretar austrijske, britanske, američke, ili nizozemske ambasade pozvati predsjednike hrvatskih stranaka i zaprijetiti im da nema pomoći od EU, da će završiti u kavezu jer se ne znaju europski ponašati. Ako se tako nastave ponašati, hrvatskim će guskama biti otežan odlazak u maglu! Međutim, Korektiv sigurno nitko neće doma pozvati na razgovor jer svi takvi ambasadori već dobro znaju da nas se ne može zastrašiti s par riječi stranaca.

Prema tome, kada spominjete sveto ime Hrvatsko, i kada nas želite zastupati, onda nas zastupajte pred Bošnjacima, pred narodom koji Vas je izabrao. Kažite im stvarnu istinu i jedino tako će biti, kako Vi kažete, „uspješnog društva“ u BiH. Nemoj te činiti štetu Bošnjacima manipulacijama, nego počnite govoriti o stvarnim činjenicama i neravnopravnosti Hrvata među Bošnjacima u Sarajevu, Tuzli, Srednjoj  Bosni, pokušaj te Dodiku skrenuti pažnju na te činjenice. Kada to napravite, svi Hrvati će Vas više cijeniti.

 S poštovanjem,

Široki Brijeg, 19. listopada 2011. godine       

Udruga Korektiv zaunapređenje i koordinaciju                                                                                          aktivizma u lokalnoj zajednici
Dalibor Ravić, predsjednik

Društvena integracija stranaca je sveprisutna tema u njemačkoj javnosti. Da li ste za taj fenomen uopće čuli kada ste 1974. godine kao 15-godišnjak došli u Njemačku?

Integracija se tada nije previše tematizirala. Za mene je bilo sasvim normalno da se u sredini u koju sam došao ne družim samo sa ostalim Hrvatima nego da se uključujem u društvene procese. Treba se pitati što to uopće znači integracija? Od kojeg momenta je netko integriran? Osobno taj izraz baš ne volim, jer je za mene puno važnije pitanje identifikacije. Od kada se počinjem identificirati s društvom u kojem se nalazim i pod kojim uvjetom? To je ključno pitanje za strance, ali i za Nijemce, jer se i oni moraju identificirati s društvom koje je raznoliko kao što jeste.

Kada je ostvarena identifikacija o kojoj govorite?

Radi se o jednom procesu. Mislim da je prošlo vrijeme kada se identifikacija vršila po nacionalnom porijeklu. Potpuno je normalno da Nijemac može biti hrvatskog ili nekog drugog porijekla. Da bi se došlo do identifikacije, čovjek se treba kretati u društvu i stvarati kontakte. Zapravo se radi o svojevrsnoj inkluziji. Angela Merkel je rekla da je multikulturalno društvo u Njemačkoj propalo. Međutim, upalite radio i čut ćete 90 posto glazbe na engleskom jeziku, prođite ulicom i vidjet ćete pizzerije i prodavaonice kebaba na svakom koraku. Multikulti je, dakle, prisutan i to nije uopće tragično.

Kako kao „gastarbajter“ stojite naspram sudjelovanja dijaspore u političkom životu u Hrvatskoj?

Premda sam porijeklom Hrvat, mislim da nemam nikakvo pravo odlučivati o politici jedne zemlje u kojoj niti radim, niti plaćam porez. Međutim, isto tako mislim da bi stranci koji godinama žive u Njemačkoj i ovdje se normalno ponašaju, trebali imati pravo glasa bez obzira na nacionalnost ili na činjenicu je li njihova zemlja članica EU ili nije. Dakle, tamo gdje provodim većinu svoga života, gdje živim, radim i plaćam porez, tamo moram imati i pravo suodlučivanja što se s mojim novcem događa i u koju svrhu ga se upotrebljava. Ukratko, protiv sam bilo kakvih glasova dijaspore, a moram reći sve više i protiv bilo kakvih zajamčenih glasova manjina.

Kako to mislite?

Meni su znali doći političari iz Hrvatske i pametovati kako je Hrvatska demokratičnija od Njemačke jer manjine imaju zagarantirana mjesta u Saboru, dok u Bundestagu to nije slučaj. Mislim da je to znak za nedemokratičnost, jer se demokratičnost društva ne mjeri po pitanju većine i zagarantiranih mjesta nego po tome koliko je to društvo sposobno zagarantirati pravo svakog pojedinca. Bilo bi bolje da se društvo u Hrvatskoj toliko osposobi da bude normalno da Srbin, Talijan, Mađar ili Rom bude izabran za člana Sabora. U Hrvatskoj treba postati normalno da imamo zastupnike srpskog porijekla. Naravno, oni trebaju zastupati interese Hrvatske, jer je to njihova zemlja.

Nacionalni interesi, dakle, ne smiju imati veze s nacionalnim porijeklom?

Na prvom mjestu mora stajati izborna jedinica. Ja uvijek kažem da sam bio član radničkog vijeća u tvrtki Audi za odjel lakirnice. Sada sam član radničkog vijeća u Bundestagu za odjel Heilbronn, dakle moju izbornu jedinicu. Sve što činim u političkom radu mora biti u interesu mog biračkog tijela i moje lokalne zajednice. To je prioritet bez obzira na to kojeg ja porijekla bio.

Nacionalan interes Hrvatske je svakako ulazak u EU. Smatrate li da bi se mogle pojaviti još neke prepreke pristupu? Kakvo raspoloženje vlada u Njemačkoj?

Ne vjerujem da će se pojaviti još neke prepreke. Mislim da za nikoga u Njemačkoj nije upitan ulazak Hrvatske u EU. Ali se postavlja pitanje što ćemo dalje. Pod pritiskom financijske krize, sve više je pokazatelja da će se Europskoj uniji najprije ostaviti vremena da se stabilizira. To je naravno problematično za ostatak zapadnog Balkana. Međutim, bitno je da Hrvatska uđe u EU, jer na taj način se daje jasan signal da je ulazak ostvariv. Hrvatska je zadnjih godina, neovisno o vladajućim strukturama, jako puno učinila i taj trud će se nagraditi.

Da li će Bosna i Hercegovina postati sljedeći vanjskopolitički fokus Europske unije?

Pitanje Bosne i Hercegovine je jako bitno ne samo za Hrvatsku nego i za Europu. Ubuduće će Hrvatska čuvati vanjsku granicu EU prema Bosni i Hercegovini i pod hitno treba razmišljati što dalje s BiH. Za mene je ključno dati do znanja da je vanjska granica BiH nepromjenjiva. Bosna i Hercegovina kao držva mora opstati i mislim da su Njemačka, Europa, Amerika, Rusija pa i Turska jedinstveni oko tog stajališta. Kako će se ta država iznutra urediti vrlo je složeno pitanje. Postoje dvije struje, jedna građanska koja je još slaba i druga struja, uglavnom Srbi i Hrvati, koja zagovara entitetsku politiku koja je u Europi već davno prošlost.

Koja strana će na kraju biti jača?

Mislim da moramo ukidati, a ne stvarati nove entitete. Plemenska politika entiteta koristi samo lokalnim šerifima i suprotnost je demokraciji koja se nigdje u svijetu ne temelji na volji većine nego na pravu svakog pojedinca. Građani BiH moraju shvatiti da je to njihova zajednička država i treba učiniti sve da ta država i profunkcionira. Treba hitno napraviti reforme na komunalnom planu i jačati lokalnu samoupravu, decentralizirati državu. Po principu supsidijarnosti mora se nižim strukturama dati više mogućnosti, naravno i novca, da samostalno rješavaju svoje probleme. Često se sastajem sa mladim ljudima iz regije i samo je pitanje vremena kada će se i u BiH dogoditi svojevrsna facebook revolucija. Ta je država tragedija za mlade ljude jer nemaju nikakvu perspektivu, velika je nezaposlenost, nema socijalnog osiguranja, radi se na crno. 80 posto mladih bi najradije odmah napustilo zemlju, razumijete li što to znači? Kakvi su to hrvatski, bošnjački i sprski patrioti kada im djeca jedva čekaju napustiti svoju zemlju?

Član ste parlamentarnog odbora Bundestaga za suradnju s BiH. Koje moguće scenarije za razvoj te zemlje vidite?

Treba krenuti putem racionalnog, a ne nacionalnog razmišljanja. Treba graditi infrastrukturu i stvoriti preduvjete za razvoj privrede. Uvjeren sam da će aktualne političke strukture u BiH za 5-6 godina biti stvar prošlosti, uključujući i strukture koje je stvorila i nametnula međunarodna zajednica. Bio sam nedavno u Neumu na seminaru sa sindikalnim predstavnicima i u Mostaru na skupu poduzetnika. Na jednom i drugom skupu postavljeni su identični ciljevi. To je dobar znak. Najviše su me iznevjerile političke strukture. Čelnici lokalnih jedinica su izjasnili svoje probleme, ali političari su pričali nebuloze, govorili o trećem entitetu i o tome što međunarodna zajednica mora i li ne mora. Postalo mi je tada jasno: oni se održavaju na vlasti samo kroz međunarodnu zajednicu. Narod ih više ne može smisliti, legitimet crpe od međunarodne zajednice i to mora prestati.

Kako?

Uvjeren sam da će promjene početi s komunalne razine, gdje nema sredstava i gdje je najveća potreba za reformama. Ne može nitko više čekati milostinju od centralne vlasti. Interesantno je da su strukture na terenu spremne, samo se još ne zna na koji način i kako izvesti promjene. Ali naci će se put… Sama činjenica da je parlament slab i da je zapravo samo satelit nacionalnih struktura poražavajuća je za svaku demokraciju. Sve što političarima u BiH pada na pamet je treći entitet. Logično je da to ljudi poput Milorada Dodika podržavaju, jer time štite svoju poziciju. Slično kao što je bilo nakon Drugog svjetskog rata u zapadnoj Europi i Njemačkoj, dakle nekih 20 godina nakon ratnih događanja, i u BiH će izbiti na vidjelo jedna nova generacija „68-aša“ koja će temeljno mijenjati stvari.

Vi ste političar koji zapravo personificira radnika, bili ste zaposleni u Audiju i član sindikalnih udruženja. Kako vidite poziciju radnika u današnjoj Hrvatskoj, gdje smo svjedoci da ljudi mjesecima ne primaju plaću?

Moram jasno reći da se ne smije dogoditi da netko radi godinu dana i ne primi plaću. Sve se strukture moraju ustati i uhvatiti u koštac s takvim problemom kroz fondove ili neke druge solucije. Ljude se ne smije ostaviti na cjedilu. S druge strane, bitno je obrazovanje i stručna kvalifikacija. Malo tko je primjetio da se u Njemačkoj devedesetih godina dogodila svojevrsna druga industrijska revolucija u smislu organizacije rada, prekvalifikacija i uvođenja novih tehnologija. Po tom planu će i Hrvatska morati razmišljati. Treba napraviti strateški ekonomski program, naći svoje sposobnosti i prepoznatljivosti. Neki dobri potezi su već učinjeni, prvenstveno u infrastrukturi. Politika dobrosusjedskih odnosa sa svim zemljama u regiji koju provodi Ivo Josipović je neophodna za daljnji razvoj hrvatske privrede.

Njemački SPD klasično zastupa interese radnika. Prepoznaju li radnici u Hrvatskoj SDP uopće kao stranku koja zastupa njihove interese? Ili se kod nas crveni još uvijek poistovjećuju s komunistima?

Ako negdje postoje strukture koje razumiju radnika, onda se nalaze unutar socijaldemokratskih stranaka. Tim strukturama treba dati više prostora. Ali isto tako je bitno da i sindikati ujedine snage. Socijaldemokratska partija će tek onda moći zastupati radničke interese kada oni budu jasno artikulirani. Ako svaka sindikalna organizacija ima neki svoj zasebni stav, onda je jako teško praviti politiku za radnike. Možda kod rijetkih pojedinaca još postoji identifikacija crvenih sa komunistima, no što se političke prakse komunizma tiče, ona je unutar HDZ-a mnogo prisutnija. To nam pokazuju svakodnevni skandali povezani sa korupcijom koja proizlazi iz vladajućih struktura.

Postoje li šanse da se SPD u Njemačkoj vrati na vlast? Hoće li Peer Steinbrück biti Vaš kancelarski kandidat?

Prerano je govoriti o tome tko će biti kancelarski kandidat, jer još ne znamo što će biti glavna tema sljedeće izborne kampanje. Peer Steinbrück je po mom mišljenju najbolji kojeg imamo u SPD-u, ali i u Njemačkoj, pogotovo po pitanju financijske krize. Njegova je popularnost trenutno nadmašila i kancelarku Merkel.      
Potencijalni partner su u svakom slučaju Zeleni. Mislim da će SPD nakon kongresa stranke krajem godine dodatno ojačati svoju poziciju te da će stoga biti potpuno dovoljna crveno-zelena koalicija za formiranje vlasti. Liberali neće igrati nikakvu značajniju ulogu. Ako bi Angela Merkel prepustila neke popularnije poteze FDP-u, CDU bi mogao pasti ispod 30 posto što bi bilo fatalno za njih. Kancelarka je dobar koordinator unutar struktura kojima raspolaže. U velikoj koaliciji joj je bilo lakše, jer je imala sposobne ministre i iz SPD-a oko sebe. Sada je to puno teže koordinirati. Njemačka i Europa više ne trebaju pasivno koordiniranje, potrebne su nam strategije i vizije.

Razgovarao Edi Zelić

Ovim riječima Josipović je reagirao na tekst Ive Ćurkovića, HDZ-ova urednika Makarskog primorja, u kojem je prozvao BiH drzavljane kao “nepoželjne” goste na hrvatskoj obali koji se ne mogu izbjeći. Ćurković je napisao da turisti iz BiH samo dolaze zauzeti plaže, sunčati se, kupati i otići te kako smetaju gostima koji su hotelima ili privatnom smještaju. Iznio je razmišljanje da bi im se barem korištenje hrvatskih plaža moglo naplatiti.

- Iz blagajne HDZ-a Ljubić je dobio 400.000 kuna, a od mene se tražilo da nabavim ostatak od oko 1,3 milijuna kuna iz crnog fonda – nastavio je Barišić.

- Na sastanku u Tučepima, na kojem smo bili Ivo Sanader, Luka Bebić, nekoliko lokalnih dužnosnika i ja, otišao sam u zasebnu prostoriju i predao novac Boži Ljubiću – ispričao je Barišić.

Cijeli tekst u Jutarnjem listu…

Foto: HDZ 1990. BiH

Političko – pravosudne igre zbog srbijanske tjeralice koja nevinog čovjeka tereti za navodne ratne zločine zgrozila nas je jer kao pojedinci ne možemo pomoći zaustaviti marifetluke usijanih glava koje su ovome čovjeku još 90-tih uništile budućnost. Međutim,  ne možemo biti čiste savjesti a da ne pokušamo pomoći. Obitelj Tihomira Purde se nalazi u teškoj situaciji, naša akcija je usmjerena pomoći upravo obiteljima i siromašnoj djeci u Vukovaru. S toga smo donijeli odluku da će obitelj Purda dobiti identičan iznos kao i sve obitelji kojima budemo uručivali novčane iznose nakon okončanja humanitarnog projekta „Hercegovina Vukovaru“. Još nismo stupili u kontakt s njima, no to ćemo učiniti vrlo brzo. Sada se pripremamo za centralni dio programa koji će se održati 5. ožujka u dvorani Pecara u Širokom Brijegu.

Bivši poznati nogometaši iz Hrvatske i Hercegovine pristali su nastupiti u humanitarnoj utakmici za pomoć siromašnim obiteljima i djeci iz Vukovara.

Organizacija utakmice povjerena je aktualnom predsjedniku NK Široki Brijeg Zlatanu Miji Jeliću, koji je ujedno i član organizacijskog Odbora projekta.

“Predsjednik kluba Zlatan Mijo Jelić aktivirao se oko pregovora koji su doveli do potvrde da su bivši poznati nogometaši slobodan i željni nastupiti u utakmici. Ljudi jednostavno žele pomoći na koji god način mogu”.

Ulaznice za utakmicu biti će u prodaji za nekoliko dana a njihova cijena će iznositi 5 maraka. Osim na ulazu u dvoranu, ulaznice će ranije moći otkupiti i privatne i javne ustanove. Za sve dobre ljude bit će priređeno i jedno veliko iznenađenje unutar sam dvorane. Nakon utakmice bit će organizirana i donatorska večer u hotelu Park gdje će biti pozvani hercegovački gospodarstvenici da sudjeluju u ovome projektu.

Inače, udruga Korektiv za unapređenje i koordinaciju aktivizma u lokalnoj zajednici Široki Brijeg pokrenula humanitarnu akciju “Hercegovina Vukovaru” u kojoj se prikuplja novac za pomoć siromašnim obiteljima i djeci u Vukovaru.

Projekt je započeo aktivacijom humanitarnih telefona. Svi dobri ljudi imaju priliku donirati simboličan iznos od 2 KM pozivom na humanitarni telefonski broj 092 890 828 ili slanjem SMS poruke na 063 888 73.

Dobri ljudi imaju i mogućnost pomoći i uplatom dobrotvornih priloga u skladu sa svojim mogućnostima na žiro račun udruge Korektiv broj 3382202257069682 otvoren kod UniCredit bank. Više informacija može se naći na:  www.korektiv.org

pise Dalibor Ravic

Uz dvojezičnu etnološku studiju (na hrvatskome i engleskome jeziku) raspoređenu na 200 stranica, obilje fotografija s autentičnih ruralnih i urbanih lokaliteta, knjiga sadrži dvostruki digitalni nosač slike i zvuka s narodnim pjesmama i plesovima Hrvata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, što ju trenutačno čini najvrednijim nakladničkim projektom u području tradicijske kulture u ovom dijelu jugoistočne Europe. Knjiga nosi naslov prema početnom stihu iz narodnog napjeva iz okolice Konjica, koji simbolizira cjelovitost kulturnoga prostora Bosne i Hercegovine, istaknuo je Joško Ćaleta.

Složenoj slici suvremene hrvatske kulture (visoke, popularne, medijske i ine) pridonosi i stalna nazočnost tradicijske kulture kao sastavnice nacionalne kulture te njezinih regionalnih i lokalnih inačica, naglasila je Katarina Fuček.

Tradicijska se kultura iskazuje u brojnim oblicima, iako podložna promjenama – snažno je uporište identiteta, kazala je dr. Nevena Škrbić Alempijević.

Nakladnici knjige su Duhovni centar Karmel sv. Ilije s Buškog jezera u blizini Tomislavgrada, te Karmelska izdanja Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa iz Zagreba.

Iz riznice tradicijske kulture Hrvata iz BiH osobito dojmljivim se pokazuju polifono pjevanje, tetoviranje i nijemo kolo i to kao relikti ilirske kulture, kazala je recenzentica knjige Nevena Škrbić Alempijević.

Zaboravu su trajno otrgnuti, nemarom i ratovima zapušteni, elementi hrvatske narodne kulture s lokaliteta poput Ivanjske pored Banja Luke, Uništa iz okolice Bosanskoga Grahova, ruralnih naselja pored Sanskoga Mosta, Bosanske Gradiške, Bosanske Dubice i Glamoča gdje su nekada živjele velike skupine Hrvata, ali su nakon Drugog svjetskog i zadnjeg bosanskohercegovačkoga rata 1990-ih gotovo nestale, kazao je o. Zvonko Martić.

Uz tekst o tradicijskoj kulturi Hrvata iz Bosne i Hercegovine čiji su elementi sudjelovali u strukturiranju njihova suvremenoga identiteta, na stranicama knjige čitatelj će steći pouzdanu informaciju o jedinstvenoj Zbirci tradicijske odjeće i nakita Hrvata BiH-a koja, uz ostalo, sadrži 140 različitih kompleta narodnih nošnji, a osobito se ističe nošnja koja je na smotri u Kini prije par godina proglašena najljepšom na svijetu, naveo je suautor Vidoslav Vido Bagur koji je uložio velik napor kako bi priredio kvalitetne video zapise.

Knjiga će, vjeruju njezini autori i predstavljači, doprinijeti kvalitetnijem suživotu triju naroda, kultura i religija, koji žive na prostorima suvremene Bosne i Hercegovine.

Suvremeno predstavljanje tradicijske kulture Hrvata iz BiH našlo je svoj kontekst unutar rada organiziranih folklornih skupina koje javno nastupaju najčešće na smotrama folklora. Kratkim se osvrtima na pojedine probleme u prezentaciji, promjenama u novim kontekstima tradicijskog odijevanja, pjevanja i plesanja želi skrenuti pozornost na veoma važan prinos tradicijske kulture oblikovanju hrvatskoga etničkoga, državnoga i regionalnoga identiteta Hrvata u BiH-u, istakao je o. Zvonko Martić.

Putujući tisuće i tisuće kilometara kroz Bosnu i Hercegovinu, zabilježili smo zvukom i slikom dio tradicijske kulture sačuvane i na početku 21. stoljeća, ponosno je istaknuo Vido Bagur.

Ovaj nakladnički projekt je započet novčanom potporom Vlade Republike Hrvatske u okviru pomoći Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Osobitu zahvalnost  na svesrdnoj pomoći u prikupljanju građe za knjigu, poručili su autori, dugujemo Damiru Zoriću, Jozi Ćurkoviću, Ivanu Bagariću, Vladi Kolaku, Vinku Ljubičicu, Gordanu Grlić Radmanu i Luci Šošić, kao i svim donatorima i podupirateljima knjige i projekta izgradnje etnološkog muzeja Hrvata u BiH.

Čuvajući materijalnu i nematerijalnu baštinu za buduće naraštaje, moći ćemo potomcima koji dolaze spremno reći da nismo prepustili zaboravu naše kulturne vrijednosti u Bosni i Hercegovini, koja je jednako naša kao i svih drugih koji u njoj žive, istakli su autori etnološke monografije.

Čestitke autorima je, uz brojne stručnjake i novinare koji su pratili promociju, iskazao i načelnik Samostalne službe za Hrvate u inozemstvu i kulturu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH gospodin Petar Barišić. U ime nakladnika čestitke su primali i nazočni zamjenik provincijala HKP o. Antonio – Mario Čirko, te prior Duhovnoga centra Karmel sv. Ilije o. Dominik Magdalenić – čijim je razumijevanjem svesrdno podržan nakladnički pothvat etnološkoga dvojca oca Zvonka Martića i Vide Bagura.

Prezentaciju u HMI je priredila Rukovoditeljica Odjela za kulturu, Srebrenka Šeravić, prof.

Tekst i slike: HMI, Vesna Kukavica

Udruga žrtava silovanja u BiH ovih je dana poslala protestno pismo UNHCR-u, u kojem se žale na film njihove službene izaslanice. Hollywoodska zvijezda Jolie već je pristala na susret s udrugom žena te ih je pozvala na filmski set u Budimpeštu. Međutim, žene iz BiH nisu htjele doputovati u Mađarsku nego su zatražile da Jolie dođe u BiH, gdje su i počinjeni zločini. Međutim, ni do susreta u Bosni nije došlo.

„Ne želimo biti krivo predstavljeni u svijetu i zbog toga smo inzistirali na susretu s Angelinom Jolie. Naši glasovi su zaslužili više respekta“, stoji u pismu koje potpisuje Bakira Hasečić, predsjednica udruge žratva silovanja naglašavajući da je irealno da je moglo uopće doći do slične ljubavne priče kakvu Jolie opisuje u svom redateljskom prvijencu.

Snimanje filma za sada ipak ostaje neometano, nakon što je Angelina Jolie, unatoč početnim problemima, ipak dobila dozvolu Minsitarstva kulture Bosne i Hercegovine.

—

Foto: promiflash.de