Cilj akcije je raščistiti teren uz rijeku Lišticu od drače i korova, ukloniti porušena stabala i razni otpada. Pozivamo sve građane, članove eko – udruga, ribolovce i ostali koji vole rijeku Lišticu i prirodu da se odazovu akciji. Nadamo se odzivu učenika osnovnih škola i srednjoškolaca. Osigurali smo dio alata, ali bi bilo poželjno da oni koji nam se pridruže ponesu i svoje alatke.

Nakon uređenja staze, Inicijativa za Široki Brijeg i Korektiv će uz šetalište postaviti klupe za šetače i prolaznike, te kante za otpatke. Nadamo se da ćemo uspjeti animirati lokalne vlasti i gospodarstvenike, koji mogu puno pomoći u nabavi građevnog materijala (pijesak, cementi, željezo itd.)

Za sve volontere je osigurano i osvježenje, stoji u pozivu kojeg je potpisao koordinator projekta čišćenja šetnice “Borak” Dalibor Ravić

Čović se u Frankfurtu susreo i s Miljenkom Prskalom, poznatim širokobriješkim biznismenom koji koristi svaku priliku da lobira za bolji položaj Hrvata u BiH. Prošle godine Prskalo je u svom restoranu Midas Limes Forum ugostio izvjestiteljicu Europskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu, Doris Pack, i upoznao je o majorizaciji koja se provodi nad Hrvatima u BiH, neprimjerenim postupcima međunarodne zajednice te potrebi drukčijeg, ravnopravnijeg unutarnjeg ustrojenja Bosne i Hercegovine.

Upravo o tim temama Prskalo je razgovarao i s dr. Draganom Čovićem koji se iznenadio u upućenost hrvatskih iseljenika prilikama u Bosni i Hercegovini, ali je pomno saslušao ideje i prijedloge koji su izneseni. Komentirala se, među ostalim, i izborna utrka za predsjednika HDZ-a u Republici Hrvatskoj. „Apsolutno podržavam kandidaturu Tomislava Karamarka. On je jedini kandidat koji ima referencije i karizmu vođe HDZ-a. Radi se o čovjeku koji će pomesti lupeže koji su osramotili HDZ i koji može vratiti stranku narodu“, istaknuo je Prskalo u razgovoru s Čovićem.

Politički neopterećeni individualci i uspješni biznismeni poput Prskala, koji je jedno vrijeme bio potpredsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, a za svoje zasluge u pomoganju Domovini odlikovan je i od dr. Franje Tuđmana, svakako mogu biti vrlo važna karika u daljnjem pozitivnom razvoju Bosne i Hercegovine. Slično uspješnih poduzetnika iz Bosne i Hercegovine u Njemačkoj ima mnogo te bi bila prava šteta ne iskoristiti njihovo znanje, iskustvo i kapital. Prskalo i Čović usuglasili su se na ponovni susret već u idućim danima. (R.I.)

Predsjednik HNS-a otvoreno je priznao paradoksalnu situaciju da se unutar Bosne i Hercegovine ne može još uvijek ništa odlučiti bez suglasnosti međunarodne zajednice, a stvari su dodatno otežane činjenicom što Bosna i Hercegovina na međunarodnom planu trenutno nije u prvom redu interesa i pažnje. Napretka nema već godinama, premda je reforma unutarnje organizacije države zapravo neophodna želi li se ostvariti jedan od glavnih ciljeva, a to je približavanje Europskoj uniji. „Hrvati su apsolutno u sporednom položaju. Dok Republika Srpska faktički funkcionira kao samostalna država u državi, unutar Federacije BiH prevlast ima bošnjačka opcija. Na razini BiH trenutno imamo pet razina vlasti, čak jedanaest vlada i isto toliko parlamenata, da ne govorim još o složenoj konstelacji na lokalnim razinama. Dvije trećine državnog proračuna troše se na pokrivanje troškova vlasti i administracije. Kako onda u takvoj situaciji tražiti boljitak“, zapitao se i sam dr. Čović. No, predsjednik HDZ-a BiH i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH ponudio je i odgovor na to pitanje: „Mi ne tražimo treći entitet, nego predlažemo formiranje četiri federalne jedinice sa sjedištima u Mostaru, Sarajevu, Banja Luci i Tuzli. Bile bi to multietničke jedinice, s time da u svakoj jedinici jedan narod drži prevladavajuću poziciju. Držim da građanski koncept, kojeg posebno zagovaraju u Europi, nema dobru budućnost u aktualnoj BiH“, kazao je Čović.

Šef HDZ-a BiH ujedno je pozvao Hrvate iz Bosne i Hercegovine, koji žive u dijaspori, da se uključuju u procese odlučivanja u svojoj domovini. „Dogodine nas očekuje popis stanovništva i bitno je da se što više Hrvata iz dijaspore uključi u taj popis, jer nam prijeti potpuna izolacija u BiH i nestanak Hrvata kao naroda u toj zemlji. Isto tako je bitno da prilikom dolaska svojim zavičajima ostvarite pravo na glasovanje. Potrebno je u tu svrhu preuzeti osobnu iskaznicu. Moguće je da će Vam administracija to otežavati, ali budite ustrajni“, kazao je Čović. Što se tiče načina glasovanja, predsjednik HNS-a je istaknuo da je već do sada postojala i mogućnost dopisnog glasovanja te da će se nastojati tu mogućnost i proširiti. „Nadzor prebrojavanja glasova mora biti popravljen. Mnogo dopisnih glasova do sada uopće nije stizalo do svog odredišta“, rekao je Čović.

Kao najvažnijeg strateškog partnera Hrvata u Bosni i Hercegovini, dr. Čović je istaknuo Republiku Hrvatsku. Govorio je o pozadini nastojanja stranaka poput HDZ-a 1990., što je bilo očito svjesno dirigirano, a Daytonski sporazum ocijeno je definitivno kao nesuvremenu tvorevinu. „Hrvati u BiH se moraju bolje organizirati i mobilizirati snage dijaspore. Uz podršku Republike Hrvatske boljitak je moguć i nadamo se dobroj suradnji s novom vlasti u Hrvatskoj. Moramo biti ustrajni, složni i strpljivi. Hrvati kao konstitutivan narod u BiH moraju opstati. Ako pomnije analizirate neka gospodarska kretanja i ulaganja, vidjet ćete da Srbi pomoću Rusije, a Bošnjaci pomoću Turske osiguravaju svoje pozicije ciljanim investiranjem u okružna područja regija u kojima predstavljaju dominantan narod. No, uvjeren sam da bez jednakopravnosti sva tri naroda nema budućnosti Bosne i Hercegovine“, istaknuo je dr. Čović. Strana ulaganja teško će biti dobiti u zemlji čije pravosuđe ne funkcionira, čiji zakoni se ne provode i čija infrastruktura je dosegla dno dna. U Mostaru, gradu s 110 tisuća stanovnika u ovom trenutku ima samo 2 tisuće radnih mjesta u industriji. Već ta činjenica, mišljenja je dr. Čović, govori dovoljno o katastrofalnim gospodarskim prilikama u zemlji.

Iz publike su stigli i vrlo kritični glasovi tijekom diskusije, pa se tako komentiralo da je nedopustivo da se Republiku Srpsku uzima kao serioznog partnera zbog toga što je ta „država u državi“ zapravo genocidna tvorevina iz koje su protjerani mnogi Hrvati. Mnogi su spočitali nekompetentnost odgovornih ljudi u privatizacijskom procesu, a neki umirovljenici su priznali da se ne žele vratiti svojim kućama u Bosni i Hercegovini jer ne mogu računati na adekvatnu socijalnu i zdravstvenu zaštitu.

Sve u svemu, zaključak tribine je da je u Bosni i Hercegovini potrebno uložiti još puno napora kako bi se unaprijedila uređenost države u svim segmentima vlasti i društva. Veliko je pitanje hoće li se postići konsenzus o potrebnim reformama i hoće li međunarodna zajednica potaknuti i podržati rješavanje elementarnih pitanja imajući u obziru jednakopravnost svih naroda.

Dragan Čović sa svojim suradnicima idućih dana nastavlja malu turneju po njemačkim gradovima kako bi se, kako je rekao, još bolje upoznao sa stajalištima Hrvata u dijaspori.

Tekst i slike Edi Zelić (© mediazzz agentur)

S poštovanjem,
Dalibor Ravić
Udruga Korektiv za unapređenje i koordinaciju aktivizma u lokalnoj zajednici
Široki Brijeg, 28. veljače 2012. godine

Gospodine Izetbegoviću, obzirom da Hrvati već imaju neke podanički orijentirane političare koji se dodvoravaju i Vama i Dodiku, čemu se duboko protivimo i reagiramo, molimo Vas da ubuduće ne koristite i ne spominjete ime ponosnog hrvatskog naroda kako bi Vam služilo jedino za dnevno političke svrhe, a posebno to ne činite kada se javno prepucavate s Dodikom zbog svog vlastitog i interesa SDA. U takvom prepucavanju Vi nikako ne možete braniti interese Hrvata u BiH što uporno pokušavate kroz manipulacije predstaviti u medijima. Nažalost, osjetili smo to dobro, i kod Vas je teorija jedno praksa drugo.

Za razliku od Bošnjaka i Srba, mi Hrvati se nekad čak ne usudimo iznijeti ni stvarne činjenice da ne bismo njima uznemirili bilo susjede, bilo strance, bilo vlastite komunjare. Kao primjer, eto, navodimo vam „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH Željka Komšića koji kao i Vi gotovo svakodnevno priča o ravnopravnosti Hrvata u BiH dok u institucijama države, između ostalog, diplomatskim predstavništvima, RTV servisu i tako redom, ponižava, „šikanira“ i obezvrjeđuje te iste Hrvate. Hrvati vam služe samo kao moneta za potkusurivanje što mi iz Korektiva ne dopuštamo i zbog čega prosvjedujemo.

Kao član Predsjedništva, Izetbegović, ali i Komšić, koji je pametan koliko je i lijep, trebali bi znati za članak 8 federalnog Ustava (gdje se govori o Domu naroda) propisuje da će “Bošnjaci, Hrvati i Ostali iz svake županije biti birani od strane odgovarajućih zastupnika u županijskim skupštinama”. Isto načelo, naime da svaki konstitutivni narod bira svoje predstavnike, ugrađeno je i u Ustavu države BiH. To Vam govorimo da se podsjetite zašto tako hrabro „(ne)zastupate“ interese Hrvata.

OESS, pod vodstvom Amerikanca Roberta Barryja, a na prijedlog jednog od njegovih dužnosnika Kare Vollana, promijenio je pravila za izbor u Dom naroda Federacije BiH. Detalji o ovome, kao i o ustroju BiH kao cjeline, su gotovo nezamislivo složeni i opskurni. Uistinu samo je Međunarodna zajednica mogla izraditi tako nepristupačan i opskuran sustav poput onoga u BiH. Usprkos nepristupačnoj složenosti učinak promjena bio je odstupanje od ključnog načela za najmalobrojniju skupinu kao što su Hrvati – da Bošnjaci biraju bošnjačke kandidate, a Hrvati hrvatske u Dom naroda FBiH. To načelo je ugrađeno i u Ustavu BiH i u Ustavu Federacije BiH.

Dana 11. listopada 2000. godine, samo jedan mjesec prije općih parlamentarnih izbora, OESS je pod vodstvom Kare Vollana promijenio Pravila i Propise. Izmijenjenom odredbom, Bošnjaci mogu glasovati za hrvatske kandidate i obratno dok je ranije svaki konstitutivni narod glasovao samo za svoje predstavnike. Učinak ove promjene jednostavno omogućava da hrvatski predstavnici budu izabrani od strane stranke koje nemaju potporu hrvatskog biračkog tijela. Drugim riječima, glavni smisao Doma naroda FBiH – predstavljati kolektivna prava svakog konstitutivnog naroda, je poništen ovom mjerom. Dom naroda time postaje samo još jedna verzija Zastupničkog doma, kojeg bira cijela Federacija Bosne i Hercegovine. Promjene u pravilima načina na koji se biraju same županije također je značilo, potvrdili su Hrvati, da hrvatski političari mogu biti izabrani u visoka zakonodavna tijela bez da imaju stvarnu potporu biračkog tijela. Na taj način na funkcije mogu biti postavljeni podobni političari koji ne bi koristili ovlasti koje im je Ustav dao.

Treći entitet u Bosni i Hercegovini, zbog kojeg se Vi naježite, jedino je pravedno rješenje jer su Hrvati u lošem položaju u odnosu na druga dva konstitutivna naroda u BiH, Hrvati nemaju svoj nacionalni kanal na državnoj televiziji, a u Federaciji BiH česta su preglasavanja Bošnjaka nad Hrvatima u Domu naroda i Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Činjenica je da je u jednom dijelu BiH izvršeno etničko čišćenje, dok se u drugom dijelu različitim pritiscima i manipulacijama hrvatski narod dovodi u podređen položaj, što dovodi do iseljavanja Hrvata iz BiH. Krše se osnovna ljudska prava, a pri tome posebno nemogućnost korištenja hrvatskog jezika. Ukoliko dođe do uspostave hrvatske federalne jedinice, Hrvati Bosne i Hercegovine vratili bi se na poziciju političkog naroda bez kojega se ne bi mogle donositi odluke. Osim toga, imali bi svoju izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast, a prestalo bi sustavno nadglasavanje Hrvata na federalnoj razini. Time bi bilo omogućeno osnivanje javne televizije na hrvatskom jeziku, normalan razvoj gospodarstva, prestalo bi prelijevanje novca iz hrvatskih u bošnjačka područja, prestali bi i pritisci i na hrvatski jezik u prosvjeti i dr.

Po procjenama vrhunskih ekonomskih stručnjaka, za 13 godina (od 1995. do 2008.) u Federaciji Bosne i Hercegovine, Hrvati su izgubili 4,5 milijarde KM, odnosno uplatili su za taj iznos više u proračun Federacije BiH nego što je proračunom vraćeno na ta ista područja. Ogroman diskontinuitet hrvatske federalne jedinice jamstvo je bošnjačkim političarima da se Hrvati niti mogu, niti žele izdvajati iz Bosne i Hercegovine. Sve i da imaju takve namjere jednostavno nemaju kamo. Pripajanje Hrvatskoj nemoguće je, a još manje vlastita međunarodno priznata država.

Međutim, kmetsko-podanički mentalitet nalaže Hrvatskim trećerazrednim političarima oprez u smislu: “Ne bi’ se htio zamjeriti strancima!” U suprotnom bi mogao neki treći sekretar austrijske, britanske, američke, ili nizozemske ambasade pozvati predsjednike hrvatskih stranaka i zaprijetiti im da nema pomoći od EU, da će završiti u kavezu jer se ne znaju europski ponašati. Ako se tako nastave ponašati, hrvatskim će guskama biti otežan odlazak u maglu! Međutim, Korektiv sigurno nitko neće doma pozvati na razgovor jer svi takvi ambasadori već dobro znaju da nas se ne može zastrašiti s par riječi stranaca.

Prema tome, kada spominjete sveto ime Hrvatsko, i kada nas želite zastupati, onda nas zastupajte pred Bošnjacima, pred narodom koji Vas je izabrao. Kažite im stvarnu istinu i jedino tako će biti, kako Vi kažete, „uspješnog društva“ u BiH. Nemoj te činiti štetu Bošnjacima manipulacijama, nego počnite govoriti o stvarnim činjenicama i neravnopravnosti Hrvata među Bošnjacima u Sarajevu, Tuzli, Srednjoj  Bosni, pokušaj te Dodiku skrenuti pažnju na te činjenice. Kada to napravite, svi Hrvati će Vas više cijeniti.

 S poštovanjem,

Široki Brijeg, 19. listopada 2011. godine       

Udruga Korektiv zaunapređenje i koordinaciju                                                                                          aktivizma u lokalnoj zajednici
Dalibor Ravić, predsjednik

Društvena integracija stranaca je sveprisutna tema u njemačkoj javnosti. Da li ste za taj fenomen uopće čuli kada ste 1974. godine kao 15-godišnjak došli u Njemačku?

Integracija se tada nije previše tematizirala. Za mene je bilo sasvim normalno da se u sredini u koju sam došao ne družim samo sa ostalim Hrvatima nego da se uključujem u društvene procese. Treba se pitati što to uopće znači integracija? Od kojeg momenta je netko integriran? Osobno taj izraz baš ne volim, jer je za mene puno važnije pitanje identifikacije. Od kada se počinjem identificirati s društvom u kojem se nalazim i pod kojim uvjetom? To je ključno pitanje za strance, ali i za Nijemce, jer se i oni moraju identificirati s društvom koje je raznoliko kao što jeste.

Kada je ostvarena identifikacija o kojoj govorite?

Radi se o jednom procesu. Mislim da je prošlo vrijeme kada se identifikacija vršila po nacionalnom porijeklu. Potpuno je normalno da Nijemac može biti hrvatskog ili nekog drugog porijekla. Da bi se došlo do identifikacije, čovjek se treba kretati u društvu i stvarati kontakte. Zapravo se radi o svojevrsnoj inkluziji. Angela Merkel je rekla da je multikulturalno društvo u Njemačkoj propalo. Međutim, upalite radio i čut ćete 90 posto glazbe na engleskom jeziku, prođite ulicom i vidjet ćete pizzerije i prodavaonice kebaba na svakom koraku. Multikulti je, dakle, prisutan i to nije uopće tragično.

Kako kao „gastarbajter“ stojite naspram sudjelovanja dijaspore u političkom životu u Hrvatskoj?

Premda sam porijeklom Hrvat, mislim da nemam nikakvo pravo odlučivati o politici jedne zemlje u kojoj niti radim, niti plaćam porez. Međutim, isto tako mislim da bi stranci koji godinama žive u Njemačkoj i ovdje se normalno ponašaju, trebali imati pravo glasa bez obzira na nacionalnost ili na činjenicu je li njihova zemlja članica EU ili nije. Dakle, tamo gdje provodim većinu svoga života, gdje živim, radim i plaćam porez, tamo moram imati i pravo suodlučivanja što se s mojim novcem događa i u koju svrhu ga se upotrebljava. Ukratko, protiv sam bilo kakvih glasova dijaspore, a moram reći sve više i protiv bilo kakvih zajamčenih glasova manjina.

Kako to mislite?

Meni su znali doći političari iz Hrvatske i pametovati kako je Hrvatska demokratičnija od Njemačke jer manjine imaju zagarantirana mjesta u Saboru, dok u Bundestagu to nije slučaj. Mislim da je to znak za nedemokratičnost, jer se demokratičnost društva ne mjeri po pitanju većine i zagarantiranih mjesta nego po tome koliko je to društvo sposobno zagarantirati pravo svakog pojedinca. Bilo bi bolje da se društvo u Hrvatskoj toliko osposobi da bude normalno da Srbin, Talijan, Mađar ili Rom bude izabran za člana Sabora. U Hrvatskoj treba postati normalno da imamo zastupnike srpskog porijekla. Naravno, oni trebaju zastupati interese Hrvatske, jer je to njihova zemlja.

Nacionalni interesi, dakle, ne smiju imati veze s nacionalnim porijeklom?

Na prvom mjestu mora stajati izborna jedinica. Ja uvijek kažem da sam bio član radničkog vijeća u tvrtki Audi za odjel lakirnice. Sada sam član radničkog vijeća u Bundestagu za odjel Heilbronn, dakle moju izbornu jedinicu. Sve što činim u političkom radu mora biti u interesu mog biračkog tijela i moje lokalne zajednice. To je prioritet bez obzira na to kojeg ja porijekla bio.

Nacionalan interes Hrvatske je svakako ulazak u EU. Smatrate li da bi se mogle pojaviti još neke prepreke pristupu? Kakvo raspoloženje vlada u Njemačkoj?

Ne vjerujem da će se pojaviti još neke prepreke. Mislim da za nikoga u Njemačkoj nije upitan ulazak Hrvatske u EU. Ali se postavlja pitanje što ćemo dalje. Pod pritiskom financijske krize, sve više je pokazatelja da će se Europskoj uniji najprije ostaviti vremena da se stabilizira. To je naravno problematično za ostatak zapadnog Balkana. Međutim, bitno je da Hrvatska uđe u EU, jer na taj način se daje jasan signal da je ulazak ostvariv. Hrvatska je zadnjih godina, neovisno o vladajućim strukturama, jako puno učinila i taj trud će se nagraditi.

Da li će Bosna i Hercegovina postati sljedeći vanjskopolitički fokus Europske unije?

Pitanje Bosne i Hercegovine je jako bitno ne samo za Hrvatsku nego i za Europu. Ubuduće će Hrvatska čuvati vanjsku granicu EU prema Bosni i Hercegovini i pod hitno treba razmišljati što dalje s BiH. Za mene je ključno dati do znanja da je vanjska granica BiH nepromjenjiva. Bosna i Hercegovina kao držva mora opstati i mislim da su Njemačka, Europa, Amerika, Rusija pa i Turska jedinstveni oko tog stajališta. Kako će se ta država iznutra urediti vrlo je složeno pitanje. Postoje dvije struje, jedna građanska koja je još slaba i druga struja, uglavnom Srbi i Hrvati, koja zagovara entitetsku politiku koja je u Europi već davno prošlost.

Koja strana će na kraju biti jača?

Mislim da moramo ukidati, a ne stvarati nove entitete. Plemenska politika entiteta koristi samo lokalnim šerifima i suprotnost je demokraciji koja se nigdje u svijetu ne temelji na volji većine nego na pravu svakog pojedinca. Građani BiH moraju shvatiti da je to njihova zajednička država i treba učiniti sve da ta država i profunkcionira. Treba hitno napraviti reforme na komunalnom planu i jačati lokalnu samoupravu, decentralizirati državu. Po principu supsidijarnosti mora se nižim strukturama dati više mogućnosti, naravno i novca, da samostalno rješavaju svoje probleme. Često se sastajem sa mladim ljudima iz regije i samo je pitanje vremena kada će se i u BiH dogoditi svojevrsna facebook revolucija. Ta je država tragedija za mlade ljude jer nemaju nikakvu perspektivu, velika je nezaposlenost, nema socijalnog osiguranja, radi se na crno. 80 posto mladih bi najradije odmah napustilo zemlju, razumijete li što to znači? Kakvi su to hrvatski, bošnjački i sprski patrioti kada im djeca jedva čekaju napustiti svoju zemlju?

Član ste parlamentarnog odbora Bundestaga za suradnju s BiH. Koje moguće scenarije za razvoj te zemlje vidite?

Treba krenuti putem racionalnog, a ne nacionalnog razmišljanja. Treba graditi infrastrukturu i stvoriti preduvjete za razvoj privrede. Uvjeren sam da će aktualne političke strukture u BiH za 5-6 godina biti stvar prošlosti, uključujući i strukture koje je stvorila i nametnula međunarodna zajednica. Bio sam nedavno u Neumu na seminaru sa sindikalnim predstavnicima i u Mostaru na skupu poduzetnika. Na jednom i drugom skupu postavljeni su identični ciljevi. To je dobar znak. Najviše su me iznevjerile političke strukture. Čelnici lokalnih jedinica su izjasnili svoje probleme, ali političari su pričali nebuloze, govorili o trećem entitetu i o tome što međunarodna zajednica mora i li ne mora. Postalo mi je tada jasno: oni se održavaju na vlasti samo kroz međunarodnu zajednicu. Narod ih više ne može smisliti, legitimet crpe od međunarodne zajednice i to mora prestati.

Kako?

Uvjeren sam da će promjene početi s komunalne razine, gdje nema sredstava i gdje je najveća potreba za reformama. Ne može nitko više čekati milostinju od centralne vlasti. Interesantno je da su strukture na terenu spremne, samo se još ne zna na koji način i kako izvesti promjene. Ali naci će se put… Sama činjenica da je parlament slab i da je zapravo samo satelit nacionalnih struktura poražavajuća je za svaku demokraciju. Sve što političarima u BiH pada na pamet je treći entitet. Logično je da to ljudi poput Milorada Dodika podržavaju, jer time štite svoju poziciju. Slično kao što je bilo nakon Drugog svjetskog rata u zapadnoj Europi i Njemačkoj, dakle nekih 20 godina nakon ratnih događanja, i u BiH će izbiti na vidjelo jedna nova generacija „68-aša“ koja će temeljno mijenjati stvari.

Vi ste političar koji zapravo personificira radnika, bili ste zaposleni u Audiju i član sindikalnih udruženja. Kako vidite poziciju radnika u današnjoj Hrvatskoj, gdje smo svjedoci da ljudi mjesecima ne primaju plaću?

Moram jasno reći da se ne smije dogoditi da netko radi godinu dana i ne primi plaću. Sve se strukture moraju ustati i uhvatiti u koštac s takvim problemom kroz fondove ili neke druge solucije. Ljude se ne smije ostaviti na cjedilu. S druge strane, bitno je obrazovanje i stručna kvalifikacija. Malo tko je primjetio da se u Njemačkoj devedesetih godina dogodila svojevrsna druga industrijska revolucija u smislu organizacije rada, prekvalifikacija i uvođenja novih tehnologija. Po tom planu će i Hrvatska morati razmišljati. Treba napraviti strateški ekonomski program, naći svoje sposobnosti i prepoznatljivosti. Neki dobri potezi su već učinjeni, prvenstveno u infrastrukturi. Politika dobrosusjedskih odnosa sa svim zemljama u regiji koju provodi Ivo Josipović je neophodna za daljnji razvoj hrvatske privrede.

Njemački SPD klasično zastupa interese radnika. Prepoznaju li radnici u Hrvatskoj SDP uopće kao stranku koja zastupa njihove interese? Ili se kod nas crveni još uvijek poistovjećuju s komunistima?

Ako negdje postoje strukture koje razumiju radnika, onda se nalaze unutar socijaldemokratskih stranaka. Tim strukturama treba dati više prostora. Ali isto tako je bitno da i sindikati ujedine snage. Socijaldemokratska partija će tek onda moći zastupati radničke interese kada oni budu jasno artikulirani. Ako svaka sindikalna organizacija ima neki svoj zasebni stav, onda je jako teško praviti politiku za radnike. Možda kod rijetkih pojedinaca još postoji identifikacija crvenih sa komunistima, no što se političke prakse komunizma tiče, ona je unutar HDZ-a mnogo prisutnija. To nam pokazuju svakodnevni skandali povezani sa korupcijom koja proizlazi iz vladajućih struktura.

Postoje li šanse da se SPD u Njemačkoj vrati na vlast? Hoće li Peer Steinbrück biti Vaš kancelarski kandidat?

Prerano je govoriti o tome tko će biti kancelarski kandidat, jer još ne znamo što će biti glavna tema sljedeće izborne kampanje. Peer Steinbrück je po mom mišljenju najbolji kojeg imamo u SPD-u, ali i u Njemačkoj, pogotovo po pitanju financijske krize. Njegova je popularnost trenutno nadmašila i kancelarku Merkel.      
Potencijalni partner su u svakom slučaju Zeleni. Mislim da će SPD nakon kongresa stranke krajem godine dodatno ojačati svoju poziciju te da će stoga biti potpuno dovoljna crveno-zelena koalicija za formiranje vlasti. Liberali neće igrati nikakvu značajniju ulogu. Ako bi Angela Merkel prepustila neke popularnije poteze FDP-u, CDU bi mogao pasti ispod 30 posto što bi bilo fatalno za njih. Kancelarka je dobar koordinator unutar struktura kojima raspolaže. U velikoj koaliciji joj je bilo lakše, jer je imala sposobne ministre i iz SPD-a oko sebe. Sada je to puno teže koordinirati. Njemačka i Europa više ne trebaju pasivno koordiniranje, potrebne su nam strategije i vizije.

Razgovarao Edi Zelić

Ovim riječima Josipović je reagirao na tekst Ive Ćurkovića, HDZ-ova urednika Makarskog primorja, u kojem je prozvao BiH drzavljane kao “nepoželjne” goste na hrvatskoj obali koji se ne mogu izbjeći. Ćurković je napisao da turisti iz BiH samo dolaze zauzeti plaže, sunčati se, kupati i otići te kako smetaju gostima koji su hotelima ili privatnom smještaju. Iznio je razmišljanje da bi im se barem korištenje hrvatskih plaža moglo naplatiti.

- Iz blagajne HDZ-a Ljubić je dobio 400.000 kuna, a od mene se tražilo da nabavim ostatak od oko 1,3 milijuna kuna iz crnog fonda – nastavio je Barišić.

- Na sastanku u Tučepima, na kojem smo bili Ivo Sanader, Luka Bebić, nekoliko lokalnih dužnosnika i ja, otišao sam u zasebnu prostoriju i predao novac Boži Ljubiću – ispričao je Barišić.

Cijeli tekst u Jutarnjem listu…

Foto: HDZ 1990. BiH