Prema njemu bi bila opravdana nominacija Crne Gore kao kandidata za pristup Europskoj uniji, ali i u toj zemlji borba protiv korupcije mora biti odlučnija. „I Srbija bi trebala uskoro postati kandidatom kako bi se ojačale pro-europske snage u toj zemlji. Međutim, Srbija i Kosovo moraju početi sa konstruktivnim razgovorima o svojim bilateralnim problemima“, misli austrijski zastupnik. Što se tiče članstva Turske, Swoboda tvrdi da eventualno priključenje te zemlje neće biti dogovoreno samo za pregovaračkim stolom nego mora biti riješeno u dijalogu sa stanovništvom. „Za mene članstvo Hrvatske ostaje jedino moguće proširenje Europske unije u kratkom roku“, siguran je Swoboda.

Foto: Hannes Sallmutter/wiki

Ivo Sanader i prof. dr. Werner Weidenfeld

Donedavni premijer Republike Hrvatske i povratnik na političku scenu, Ivo Sanader, otvorio je znanstveni kolokvij pri Centru za primjenjenu političku znanost (CAP) u sklopu Sveučilišta Ludwig-Maximilian u Münchenu.

Münchenski znanstvenici pozdravili su Ivu Sanadera kao idealnog sugovornika za trenutne perspektive članstva jugoistočnih zemalja Europe u Europskoj Uniji. Prilikom otvaranja kolokvija za aktualni zimski semestar, Sanader je naglasio povijesnu važnost projekta Europske unije za očuvanje mira na Starom kontinentu. Njemačko-francusko pomirenje Sanader vidi kao ključni model za smirenje još uvijek prisutnih konflikata na području bivše Jugoslavije.

Da će za potpuni mir na Balkanu trebati dodatnog rada i vremena, Sanader je pojasnio na primjeru još uvijek prisutnih nesuglasica između zapadnih i istočnih Nijemaca 20 godina nakon ujedinjenja zemlje. Na jednoj i drugoj strani potrebno je premostiti zid u glavama, a upravo o tom fenomenu „mentalnog zida“ riječ je u novoj publikaciji „Njemački kontrasti“ koju je upravo izdao CAP.

Ivo Sanader u Münchenu je zatražio jasnu perspektivu pristupa Europskoj uniji za sve europske države koje ispune formalne kriterije acquis communautairea. Solucije privilegiranog partnerstva ili slične koncepte fleksibilne integracije, bivši hrvatski premijer ne prihvaća. Po njemu samo punopravno članstvo jamči dovoljnu motivaciju novim članovima za dugoročno vezanje za EU i implementiranje europske pravne stečevine.

Perspektiva jugoistočnih europskih država, prema Ivi Sanaderu, svakako je pozitivna. Unatoč aktualnim problemima s Kosovom, još nedovršenim ustavnim reformama u Bosni i Hercegovini te neriješenog statusa oko formalnog naziva „Makedonije“, Sanader je uvjeren da postoji potencijal za kooperativna rješenja. Kao lajt motiv za sve strane, prema Sanaderu mogao bi poslužiti moto: „Ne zaboraviti, ali pomiriti“.

Tekst: Edi Zelić
Foto: CAP München

Ministrica je priznala kako je svojedobno i sama bila vrijeđana i oslovljena „njemačkom droljom“, samo zato što se kao zastupnica prihvatila tematike ekstremnog islamizma u Njemačkoj. Pri tome je čak tužila njemačko izdanje turskog dnevnika „Vakit“ koje je objavilo antisemitističke teze. Nakon toga „Vakit“ je pokrenuo pravu hajku protiv Kristine Schröder. Na desetke anonimnih dopisa i telefonskih poziva stizalo je do njemačke ministrice.

CDU-ova političarka sada je najavila otvoriti dodatna radna mjesta za odgojiteljice i odgojitelje u dječjim jaslicama i vrtićima s visokim udjelom migranata. Također je zatražila rigorozne kazne za adolescente koji nisu voljni integrirati se i koji djeluju protivno njemačkome zakonu. „Zauzimam se za jasno i brzo kažnjavanje, neovisno o nacionalnosti počinitelja. Instrument izgona iz Njemačke kod nekih mladih migranata, na žalost, predstavlja ultima ratio. I to je dobro tako“, misli Kristina Schröder.

Nekada je stvarno lako naći povod za kolumnu. Na primjer kad kancelarka Angela Merkel izjavljuje da je „multi-kulti društvo“ u Njemačkoj definitivno propalo, te da Nijemci nisu računali da će im gastarbajteri tako dugo ostati u gostima. Ili još bolje, kad ugledni list „Die Welt“ ili tabloid „Bild“ objavljuju članke pod naslovom „Brojka stranih umirovljenika na rekordnom nivou“, a čitatelji tih dnevnika na portalima upisuju komentare poput „Tko nam je kriv što smo ih pustili u zemlju“ ili „Mi Nijemci radimo i uplaćujemo da bi stranci uživali u penzijama“.

Što se to dešava u državi Njemačkoj? Kuda vodi takva netrpeljivost, odnosno u najmanju ruku neugodna provokativnost naspram strancima, naspram gastarbajterima? Je li zaboravljen ogromni doprinos gostujućih radnika razvoju njemačkog društva od šezdesetih i sedamdesetih godina pa nadalje? Tko je izgradio Njemačku crnčeći po bauštelama, kanalima, zgradama, tvorničkim pogonima? Tko je godinama Nijemcima čistio smrad po bolnicama, staračkim domovima i javnim WC-ovima? Tko je preuzimao poslove koje su za Nijemce često bili „ispod časti“? Stranci. Gastarbajteri. Turci. Talijani. Grci. Srbi. Hrvati.

Govorimo, dakle, o onim useljenicima koji su prije 40 ili 50 godina primljeni raširenih ruku i koji se aktualnom integracijskom raspravom u Njemačkoj osjećaju poniženima i nepravedno poistovjećenima nekim novijim useljeničkim generacijama koje što vise pokušavaju iskoristiti njemačku (socijalnu) državu istodobno ne pružajući joj ništa zauzvrat. Oni „pravi“ gastarbajteri, pa tako i većina Hrvata pristiglih u Njemačku, dočekivani su po željezničkim postajama diljem zemlje sendvičima i bananama. Tko je tada govorio i razmišljao o integraciji? Domaćinima je bilo stalo da se Njemačka što prije podigne iz pepela, a stranci su željeli zaraditi ponešto para i vratiti se kući. I jedne i druge sudbina je prevarila. Gastarbajteri ostadoše daleko od svojih domova. Nijemci se zaboraviše pobrinuti za kvalitetniju i dugoročniju politiku useljavanja.

Kada su zapravo počeli nastajati problemi ? Definitivno nakon njemačkog ujedinjenja, povijesnog ali financijski podcijenjenog zahvata koji se pokazao rupom bez dna, koji je sa sobom donio ogromne troškove i na koncu početak krize i sve veće netrpeljivosti prema strancima.

Ne znajući kako ispraviti grešku i nesposobnost njemačkih vladajućih struktura da se na vrijeme pobrinu za strateški odgovornu politiku useljavanja, mnogi njemački političari predvođeni Frau Merkel, sada igraju na kartu populističke, malo žešće retorike. U tome ih podržavaju i odgovarajući mediji koji ovih dana provokativno, bez ikakvog povoda, izvještavaju da svaka deseta mirovina u Njemačkoj ide na račun nekog stranca, da se ukupno 1,2 milijuna mirovina isplaćuje na račune u domovinskim zemljama gastarbajtera, a da 900 tisuća mirovina ide na račune “Ausländera” unutar Njemačke, od toga 35 tisuća hrvatskih državljana.

Međutim, gospodo, skupljajte Vi jeftine političke poene na nečijoj drugoj grbači, a ne na umornim leđima hrvatskih i inih gastarbajtera! Ti su ljudi dali svoju mladost Njemačkoj, proveli su svoj život obavljajući uglavnom teške fizičke poslove, ostavljajući svoje zdravlje po njemačkim gradilištima i tvornicama i pošteno zarađujući kruh za sebe i svoje obitelji u Njemačkoj i u domovini. 40 ili čak 50 godina radnog staža srećom u pravnoj državi Njemačkoj, koju su, da još jednom ponovimo, dobrim dijelom pomogli podignuti upravo ti gastarbajteri, ne može biti tek tako izbrisano. Gastarbajteri su svoje račune i doprinose platili i zaradili su svoju mirovinu. Kada govorite o nedovoljnoj integraciji, dragi njemački mediji i političari, naučite se malo diferencirati i ne trpajte sve u jedan koš. Ne miješajte kruške i jabuke. I uhvatite se malo za vlastitu bradu, pa na primjer analizirajte u kojoj mjeri su “integrirani” i prihvaćeni u (zapadno)njemačkom društvu Vaši sugrađani iz bivšeg DDR-a, defintivno najveća “useljenička” skupina u Njemačkoj u zadnjih pedeset godina.

Greenpeace kancelarki Merkel predbacuje da provodi politiku koja favorizira interese energetskih i atomskih tvrtki. CDU je podnio kaznenu prijavu protiv članova Greenpeacea koji su okupirali stranačko sjedište.

U Bundestagu a pogotovo u Odboru za očuvanje okoliša, rasprave oko budućnosti atomske energije u Njemačkoj postaju sve agresivnije. Uskoro se očekuje odluka parlamenta o Vladinom prijedlogu produženja rada njemačkih nulearki. Zeleni su nezadovoljni što je CDU jednostavno ignorirao važne amandmane, pa su zatražili skidanje rasprave s dnevnog reda, što je pak vladajuća većina odbila.

—

Foto: CDU

Obzirom da bi se bivši članovi uprave mogli nakon kraja 2010. godine pozvati na zastarjelost slučaja, odvjetnički ured u ime pokrajine Bavarske prijeti otvaranjem tužbe već prije Božića.

„Za mene kao predsjednika Nadzornog odbora uopće nije upitno da li bivša uprava mora platiti odštetu“, rekao je bavarski ministar financija Georg Fahrenschon (CSU). Kao glavni i odgovorni krivac spominje se bivši šef BLB-a Werner Schmidt.

Eto još jednog njemačkog primjera na kojem bi se i hrvatske institucije mogle ugledati. Onaj tko je pokrao, opljačkao ili potpisao štetne ugovore, neka odgovara pred pravnim institucijama, ali neka vrati i novac.

—-

Foto: BLB

„Ne možemo mi govoriti o privatizaciji Deutsche Bahna, a putnici na nekim željezničkim kolodvorima nemaju gdje otići na WC“, rekao je nedavno član bavarskog CSU-a. Ministar tako odnedavno, kada god putuje vlakom, obavezno obilazi prostore WC-a u sklopu njemačkih kolodvora. Tako je otkrio da u Freilassingu, mjestu iz njegove izborne jedinice, postoji prekrasan željeznički kolodvor, ali bez WC-a. „Nisam mogao vjerovati svojima očima!“, rekao je Ramsauer.
Deutsche Bahn ubrzo se prihvatio posla i sada gradi novi WC u Freilassingu. Peter Ramsauer, njemački 00-7 ministar, odlučio je ići do kraja i riješiti pitanje WC-ova na državnoj razini. Možda bi se i neki hrvatski ministri mogli ugledati na temeljitost kolege Ramsauera i njegovu spremnost rješavanja svakodnevnih problema.

—

Foto: bigbug21/wiki

Peter Bossman

Dvije godine nakon povijesnih predsjedničkih izbora u SAD-u i Slovenija je dobila svoga Obamu. Naime, na izravnim izborima za gradonačelnika u Piranu, rođeni Ganac Peter Bossman dobio je najviše glasova. 55-godišnji lijecnik nadvisio je u durgom zbornom krugu dosadašnjeg gradonačelnika Tomaza Gantara te će biti prvi tamnoputi gradonačelnik u povijesti Slovenije. Baš kao Obama, i Bossman je u predizbornoj kampanji najviše koristio internet te je bio vrlo aktivan na Facebooku.

„Sretan sam i ponosan. Pobijedili su građani, pobijedio je dijalog“, rekao je Bossman koji ni kao gradonačelnik neće zaboraviti na svoje pacijente te će i dalje biti dostupan u svojoj ordinaciji. Kandidat socijaldemokrata Bossman osvojio je 51 posto glasova u drugom izbornom krugu.

Peter Bossman u sedamdesetim je godinama dobio stipendiju Jugoslavije i odlučio se na studij u Sloveniji. Od 1998. godine član je gradskog vijeća u Piranu, a iskustvo u komunalnoj politici skupljao je i kao prvi čovjek mjesnog odbora Lucije.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će se Bossman postaviti u pogledu graničnog pitanja između Slovenije i Hrvatske koje se prvenstveno tiče Pirana i Piranskog zaljeva. Naime, supruga novog piranskog gradonačelnika je Hrvatica.

—

Foto: Facebook

Prof. Maria Böhmer

Državna tajnica u Uredu njemačke kancelarke, prof. Maria Böhmer (CDU), zatražila je da se aktualnoj temi integracije stranaca u njemačko društvo posveti još veća pažnja osnivanjem posebnog ministarstva integracije. „Držim da bi bilo konzekventno uvesti ministarstvo za integraciju na državnoj razini, rekla je Maria Böhmer.

Pri tome bi se Njemačka mogla ugledati na primjerima pokrajina poput Sjeverne Rajne i Westfalije ili Donje Saske koje su već uvele ministarstva za integraciju. Na regionalnoj razini u Njemačkoj djeluje i redovna konferencija ministara za integraciju. Doseljenje i integracija prema profesorici Böhmer predstavljaju najvažnije teme budućnosti u Njemačkoj. Obzirom na dugotrajnu gospodarsku i financijsku krizu, tema integracije neko je vrijeme bila zapostavljena. „Jako sam sretna što to sada više nije slučaj“, zaključila je njemačka povjerenica za integraciju.

—

Foto: CDU Rhpf

Zbunjen se činio i predsjednik Sabora Luka Bebić koji nakon svog nedavnog gafa s najavljivanjem Ive Sana…, pardon Josipovića, najprije nije mogao naći odgovarajuće sjedeće mjesto za Sanadera da bi nešto kasnije zamolio predsjednika Mandatno-imunitetnog povjerenstva Damira Polan…., pardon Sesvečana, da uzme riječ.

Čini se da bi povratak Ive Sanadera i dalje mogao dizati prašinu ne samo u Saboru, nego i šire. Nakon saborske sjednice Sanader je novinarima ukratko objasnio razloge svoga come-backa: “Kao što znate odlučio sam se bio potpuno povući iz hrvatske politike međutim nevjerojatni razvoj događaja nakon mog odlaska iz politike praktički me natjerao da aktiviram svoj saborski mandat. Nadam se da ću zajedno s kolegama u Hrvatskom saboru doći do razloga  onih koji su doveli do ovako nevjerojatnog i nedemokratskog razvoja događaja koji je apsolutno neprimjeren europskim demokratskim standardima, ali mislim i dalje od Europe, dakle u svijetu”, rekao je Ivo Sanader.

Jedva čekamo nastavak komedije u kokošinjcu…

—-

Foto: Roberta F. /Wiki